U obilju muzičkih događaja proteklih deset godina u Tuzli, koncert hora Mannerstimmen (Muški glasovi) iz Basela, Švicarska odrazio se posebnom svjetlošću čija je snaga upozorila da se ne radi o efemernoj pojavi, koja nakon prvog bljeska nestaje.
Tim više značajno je istaći da su MOC “Lege Artis” Tuzla ostvarujuci izuzetno dobru saradnju sa horom Mannerstimmen iz Basela i JU BKC TK kao suorganizator omogućili tuzlanskoj publici jedan potpuno nov i nesvakidašnji događaj, koji jeste nagrađen gromoglasnim aplauzom, ali je nagrađen i nesvjesnošću prisutnih pojedinaca, koji očigledno nisu bili upoznati o kakvom je događaju riječ.
Na žalost, to je odraz sistema u kojem živimo, a koji obuhvata nedovoljno obrazovanje i ne ulaganje u kulturu i umjetnost. U tom kontekstu očigledno nam je neophodna organizacija više ovakih događaja koji na određen način obrazuju publiku.
Svojevrstan muzički podvig bila je izvedba svih kompozicija hora Mannerstimmen na čelu sa izuzetno muzički obrazovanim dirigentom Davidom Rosselom. Poteškoća izvođenja nije ležala u fizičkoj i tehničkoj strani zadaće nego što je određeni broj gotovo istovjetnih sadržaja trebalo osmatrati tako da do izražaja dolazi specifičnost kojom se jedna umjetnička ispovijest razdvaja od druge. Zvuk koji se prenosi u prvom dijelu koncerta u odnosu na težinu sadržaja pomalo je bio jednoličan, ali zvuk koji je prenesen u drugi dio koncerta uspio je prepoznati navedene specifičnosti i razlike u izvođenju.
Tematika kompozicija kao i izbor kompozitora, koji su se oslanjali na eksperimente u kasnom romantizmu, a koje nemamo često priliku slušati na repertoarima domaćih horskih ansambala, bio je dobar izbor. Savršeni glasovi, dobro uvježban repertoar spoj su dugogodišnje saradnje članova hora Mannerstimmen i dirigenta, koji je potpuno profesionalnim pristupom rukovodio načinom izvođenja kompozicija, a cappella, u pravom smislu te riječi.
Mnogi horski ansambli u BiH trebali bi se osvrnuti na svoj dugogodišnji rad i promijeniti pristup koji se odnosi na način izvođenja, repertoar i korištenje prirodnog zvuka (bez ozvučenja). Naravno da to zavisi od glasovnih mogućnosti članova hora, koji se kod nas većinom bave amaterskim pjevanjem što je otežavajuća okolnost za dirigenta. Na žalost, sve je manje profesionalnih pjevača koji žele da pjevaju u horskim ansamblima u našoj sredini.
Muzičko obrazovanje ne služi samo da bi se prenosilo u školske klupe, već ima višestruki značaj ako se koristi u svrhu umjetničke prezentacije i javnih nastupa u različitim ansamblima. Ostaje žal zbog nedovoljne posvećene pažnje članovima hora Mannerstimmen iz Basela od strane onih koji su to morali i trebali učiniti zbog svih nas koje predstavljaju u gradu Tuzli.
Možda je i to dio nesvjesnog sistema u kojem živimo, a možda smo došli i u stanje besvjesnosti. Ono što je jedina istina jeste da je ovo bio vrhunski muzički događaj koji je izuzetno značajan za doprinos promociji i razvoju horske muzike u Tuzli, Tuzlanskom kantonu i BiH.
Mirela Ibrahimović Mehanović, dipl.muzikolog,prof.
