Damir Imamović Trio funkcionira od početka 2006. godine i predstavlja Damirov pokušaj da proširi ono što je ranije radio na solo nastupima uz gitaru. Idealne muzičare za takvu vrstu eksperimenta pronašao je u Edvinu Hadžiću (kontrabas) i Vanji Radoji (violina). Pored dobrog poznavanja sevdaha i drugih vrsta muzike, ovaj trio karakterizira i spremnost da otvore uši i sviraju sve što znaju.
Trio svira tzv. fusion sevdah ili sevdah otvoren uticajima drugih vrsta muzike. Uz prilično tradicionalan Damirov vokal i akustičnu gitaru koja «pleše» između muzičkih svjetova, izraženijom postaju i za ovu muziku potpuno neortodoksne uloge kontrabasa i violine. Ova minimalistička formacija njeguje muziku otvorenu improvizaciji što sevdahu daje drugačiji karakter od onoga na koji smo navikli i zapravo ga vraća, po Damirovim riječima, «njegovom izvoru koji jeste improvizacijski». Ono što nastaje iz ove smjese tradicionalnog i inovativnog zasigurno nije sevdah koji se već odavno primakao svadbarskoj muzici, nego kamerna muzika koja slušaoce angažira onako kako to čini jazz.
…kad bi ovo bila bajka o sevdahu, glasila bi ovako…
“Jednom davno jedna djevojčica po imenu Farah, koja je divno pjevala, nagovorila je svoga prijatelja filozofa Damira da zajedno otvore kutiju tajni o skoro zaboravljenim pjesmama. Pjesmama koje su se zvale ‘sevdalinke’, tradicionalne pjesme Bosne i Hercegovine čiji su autori uglavnom zaboravljeni. Kada je kutija jednom bila otvorena, Damir je krenuo na put otkrivanja sevdalinke u sebi, i drugima. Poslije su svi živjeli sretno, u mjestu zvanom republika sevdaha, republika osjećaja iz kojeg se rađaju sevdalinke.”
…stvarni život ide ovako…
2004. godine iz štampe i čiste ljubavi izlazi monografija o Zaimu Imamoviću, jednom od najvećih pjevača sevdaha, «Pjesma srca moga: 100 najljepših pjesama Zaima Imamovića». Troje ljudi koji je iz svoga srca potpisuju bili su Farah Tahirbegović, Zaimov unuk Damir Imamović i Šejla Kamerić. Već tada je bilo jasno da će to biti početak puta na kome Damir Imamović počinje svoje istraživanje sevdaha. Počeo je tragati za muzikom u sebi, za novim načinom sviranja gitare, za novim glasom za stare pjesme.
Nakon što je skoro dvije godine sam utirao put vlastitom iskazu u sevdahu, Damir se, u svijetu u kojem je teško pronaći srodne duše, uspio pronaći sa kontrabasistom Edvinom Hadžićem i violinistom Vanjom Radojom. Početkom 2006. počinju nastupati kao Damir Imamović Trio (DI3) i postaju fenomen koji, čini se, počinje pričati novo poglavlje u historiji sevdalinke.
Muzički teoretičari će reći da Damir Imamović Trio svira «fusion sevdah» ili «improvizacijsku muziku čije ishodište je sevdah i sevdah standardi”, da sviraju «sevdah u novim aranžmanima, u formi koja je otvorena improvizaciji koja daje sasvim novi karakter ovoj muzici. Ono što nastaje iz ove smjese tradicionalnog i inovativnog zasigurno nije sevdah koji se već odavno primakao kafanskoj svirci, nego kamerna muzika koja sevdah vraća njegovoj najstarijoj minimalističnoj formi i u njoj ga izlaže uticajima drugih vrsta muzike”. Reći će još da Damir ima tradicionalan vokal, pominjat će za sevdalinku neobičnu ulogu Vanjine violine i Edvinovog kontrabasa, objašnjavati kako Damir Imamović Trio približava tradicionalnu sevdalinku mladoj publici. Poredit će ih sa inim utjecajima drugih svjetskih muzičara i vjerujte sve što kažu zvučat će blijedo naspram onoga što DI3 stvarno jeste.
Slušati i gledati ih je jedno potpuno drugačije i nevjerovatno iskustvo. Pred sobom ćete vidjeti i čuti trojicu momaka koji strašno vole to što rade. Koji neopisivo uživaju u muzici koju sviraju i u igri koju im njihova vlastita improvizacija nudi. Ako im dopustite otvorit će vam jednu potpuno novu dimenziju i ljubavi, i tuge i sreće, i svega sto sevdah i sevdalinka jesu. Ako budete blizu da osjetite kako je voditi ljubav sa vlastitim bolom, znat ćete da ste blizu da razumijete sevdalinku, i muziku koju vam DI3 donosi.
O snazi onoga što DI3 već sada predstavlja dovoljno govori iznimno interesovanje ne samo publike koja mjesecima priča o njihovim kocertima, nego i kolega muzičara sa kojima su do sada surađivali. Damir je gostovao na koncertu francuske pjevačice Sapho u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, snimio duet sa Vlatkom Stefanovskim «Što li mi se Radobolja muti», nastupio u okviru proslave desetogodišnjice centra André Marlaux u pariškom centru Pompidou.
U ljeto 2006. godine Damir Imamović Trio je održao zajednički koncert sa legendarnom Jadrankom Stojaković u sklopu festivala Baščaršijske noći, nakon čega su imali bezbroj nastupa širom BiH, na festivalu BELEF u Beogradu, u Friedrichshafenu u Njemačkoj, festivalu Kletzmer u Italiji itd.
U septembru 2006. izašao je njihov prvi album «Damir Imamović Trio svira standarde» u izdanju sarajevskog buybooka. Za slušanje ovog CDa ne morate znati ništa o muzici. Niti o sevdahu. Ne morate čak ni razumjeti jezik na kome Damir pjeva. Trebate se samo prepustiti. Sve ostalo će biti ti rijetki trenuci u kojima život jeste bajka.
