Gerhard Gross predstavio je do sada najveći broj fotografija na izložbi otvorenoj večeras u galeriji Bosanskog kulturnog centra Tuzla. Tri ciklusa fotografija ˝Efekat leptira˝, ˝Ikone-Doručak kod Tifanija˝ i ˝Zamrznuti okviri˝ krasit će galeriju BKC-a Tuzla do 16. marta.
BKC-Tuzla ovom postavkom pokazao je otvorenost prema svjetskoj umjetničkoj sceni. „Ovo je sedma po redu izložba u BKC-u u ovoj godini. Nastala je kao rezultat regionalne saradnje sa autorima koji nisu iz Bosne i Hercegovine. Tako je uspostavljena dobra saradnja sa Turskom, Njemačkom, Austrijom i sa ostalim zemljama iz Evropske unije, a cilj nam je da proširimo saradnju i na ostale zemlje“, kazao je Semir Fejzić direktor Bosanskog kulturnog centa Tuzla.
Izložbu je otvorio dugogodišnji fotograf Faruk Ibrahimović, koji je postavku ocijenio kao veoma zanimljivu. ˝Nažalost mislim da ovu izložbu nismo mogli ranije da napravimo jer je Gerhard uvijek govorio da nije spreman i da nema dovoljno fotografija, ali evo on je sada došao sa ovom zaista divnom izložbom koja ima svoja tri dijela, i nadam se da će publika uživati u djelima˝, istakao je Ibrahimović.
Ciklus “Efekat leptira” predstavlja osnovnu zamisao analize normi ili uobičajenih standarda i sistema uređivanja u društvenom životu. Predmet interesovanja su uzorci ponašanja, koji su izvan ovih normi ili koji nam predstavljaju namjerno odbijanje da im se povinuju. Snimani su efekti ovih devijantnih ponašanja. Svako dva mjeseca sadržaj košare za pribor za jelo je u tajnosti doveden u njegov prvobitni red. Promjene su registrovane tokom nekoliko mjeseci.
“Ikone-doručak kod Tifanija” predstavlja fotografije koje su rađene na temu iz filma Doručak kod Tifanija, koji je snimljen 1961.g., u režiji Blake Edwardsa. To je filmska adaptacija novele Truman Capotea iz 1958. Glavni lik je Holly Golightly, djevojka iz unutrašnjosti koja je došla u New York i koja se druži s bogatim muškarcima koji je izvode u klubove i restorane, koji joj daju novac i skupe poklone, a ona se nada da će se udati za jednog od njih.
„Kolekciju od 32 fotosa snimao sam Hasselbladom, srednjeformatnim fotoaparatom, a kompoziciona struktura motiva smještena je u stvarni prostor i stvorena svjetlosno slična situacija. Nakon toga, “glavna uloga” postupno je popunjavana različitim modelima tako da se na kraju dobio veoma autentičan zakamuflirani set.
Postepeno su mijenjani neki elementi ovog prizora zamjenom ili uklanjanjem – tako da se došlo do velike dekompozicije prizora. Tako su i ženske osobe tipa dublerke Hupburn zamijenjene. Cilj mi je bio utvrditi do kog stepena se gore spomenuti „uzorak“ ove slike iz Doručka kod Tifanija može dekonstruisati“ kazao je Gerhard Gross za ciklus „Doručak kod Tifanija“.
Ciklus fotografija „Zamrznuti okviri“ predstavlja mračnu fasadu zgrade koja nudi prizor višestruke igre na više pozornica – na malim pozornicama na više spratova sinhronizovano se izvode privatne predstave s enigmatskim sadržajem, mijenjajući glumce i radnju. Predstave s anonimnim glumcima, koje mogu trajati satima i eventualno završavaju bez očiglednog završetka – već samo jednostavnim gašenjem svjetla.
Ova kolekcija “zamrznutih okvira” prikazuje prozore noću, koji su ciljani sa sigurne distance pomoću teleobjektiva i mnogo uvećani. U zoni sumraka diskrecije i voajerizma uhvaćene slike zadiru u privatnost nepoznatih gradskih stanara. Osoba je vidljiva samo u izuzetnim slučajevima, prvenstveno je interijer stambenog prostora služio kao intimna informacija.
Tokom nekoliko mjeseci dokumentovane su promjene na ciljanim objektima, uglavnom po noći. Niti ljudi niti njihove aktivnosti nisu bili predmet opservacije, već tragovi koji ostavljaju njihovi svakodnevni životi. Pogled iz daleka kroz tamno granje i zamućene prozore često je činilo detalje nejasnim i boje privatnosti jedva zamjetljivim.
Promatrač se osjeća u poziciji neke neprimijećene moći, njegovo zadovoljstvo je pretpostavljeno otkriću sve više i više osnovnih nebitnih detalja. Jednim za drugim poniranjem u fragmentarnu iluziju čini se da se grade jasne predstave o osobama koje žive iza prozora. Slika po slika i priča se počinje razvijati – zamrznute sekvence iz različitih predstava koje postaju očite iza prozora na fasadi zgrade.
Gerhard Gross (1968)
Diplomirao je istoriju umjetnosti na Univerziteta u Gracu. Od 1999. je kustos, izdavač, dizajner kataloga za Kulturnu mrežu gradova, Grac. Godine 2005. inicirao je osnivanje bijenalne izložbe “Photo_graz”. Samostalne izložbe: Beograd, Bruk na Muri, Donji Miholjc, Grac, Hrvatska Kostajnica, Lafeld, Lajbnic, Ljubljana, Maribor, Marsej, Novi Sad, Pazin, Beč, Zagreb. Radovi mu se nalaze u kolekcijama: Artoteka Beč, Nova galerija Grac, grad Grac – kolekcija fotografija, Nacionalna galeriija Tirana.
BKC Tuzla
