U ime žirija za dodjelu nagrada na 5. Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine, ove likovne manifestacije visokog kreativnog dosega i internacionalnog nivoa, izražavam duboko i dužno poštovanje za trudoljubive izlagače i ništa manje poduzetne, pregnantne organizatore. Činim to i sa izrazom radosti i ličnog zadovoljstva budući da se među izlagačima nalazi i značajan broj mojih bivših studenata sa Likovne akademije u Sarajevu.
Na sve nas, u ovom trenutku zatečene u životu i svijetu umjetnosti, može se sa razlogom odnositi ona stara i poznata krilatica: «Ars longa, vita brevis». Život je zaista kratak a umjetnost duga, posebno ako se nalazimo neposredno izloženi njenom plemenitom djelovanju.
Stvaraocina je sudbinski urečeno da svoje korake u umjetnosti vide kao nasušnu potrebu da se obilježe i u vremenu, koje im često nije sklono i ostave poruku o svom postojanju. Vjerujem da će ovaj praznik umjetnosti minijature, koga zajednički dijelimo, ostati nezaboravan u našim dragocijenim uspomenama i da će se pamtiti po perfekcionistički izvedenim produhovljenim eksponatima, njihovoj brojnosti i nepatvorenoj ljepoti. Ako samo letimično pogledamo podatke o autorima i izlagačima, mjestima i državama iz kojih dolaze, nije teško zaključiti sa kakvim je interesovanjem i sveopštom pažnjom prihvaćen ovaj praznik umjetnosti.
Nadalje je vrijedno konstatovati da izloženi eksponati, na određen način, predstavljaju, očima umjetnika viđen svijet u kome žive i postaju legitimni tumači. Umjetnost se, pjesnički rečeno, tumači kao radost za oči, melem za dušu. Međutim, umjetnost je, prije svega i iznad svega, istinska učiteljica života. Živototvorne istinske forme umjetnosti treba, htjeli mi to ili ne, civilizacijski prihvatiti i kritički sagledati u kontekstu vremena, pa makar se mi intimno i emocionalno sa njima u potpunosti i ne slagali. Svaki umjetnik ima svoju istinu, kao što ima svoju muziku i svoju tišinu. U svakome se ovaj vidljivi i nevidljivi svijet na drugi način odaziva.
Praćenjem istorijskog razvoja umjetnosti dolazi se do zaključka da gotovo svaki umjetnik slijedi vlastiti put i da nije imun od vremena u kojem živi i istorijskog nasljeđa koje ga prati. U umjetnosti, kao i u nauci, niko ne može živjeti izvan svog vremena. Samo izuzetni i bogom dani bili su kadri da se obilježe u prostoru i vremenu. Njihovo je vrijeme zemaljsko i carstvo nebesko.
Okovi su krila da se bolje leti. Leti i uzleti visoko, najviše. Ove pouke imali su u vidu i autori ostvarenja na ovom jubilarnom bijenalu likovne umjetnosti minijature. Ideje su te koje pokreću svijet. One su te koje traže i nalaze određena rješenja za probleme u toku stvaralačkog rada. Kada ih nebi bilo nebi bilo ni stvaralaštva. Poseban tekući problem pri praktičnoj realizaciji idejnih zamisli u malim formatima koji određuju izlagačke propozicije mogu nekada djelovati sputavajuće u odnosu na velike galerijske, ali su zato rijetko i ne manje izazovne….Audaces fortuna juvat (Smjelima i sreća služi).
S obzirom na broj izlagača i kvalitiet njihovih izradaka, nema sumnje da su male dimenzije njihovih ostvarenja bile podsticajne. Prilikom vrednovanja izložaka žiri je cijenio originalnost u pristupu i rješavanju idejnih zamisli, izvođačku dosljednost, pa materijalizaciju poruke, sve u kontekstu proporcija i propozicija bijenala i mjeri neprikosnovenog hoda umjetnosti.
Kao praznična uspomena prisutan je opšti utisak da je Komisija za izbor radova – eksponata za 5. Bijenale bila na visokoj razini rezimirajući upravo vizuelni aspekt izložbe kao cjeline, ovo bijenale umjetnosti minijature djeluje poput dobro usviranog i majstorski vođenog orkestra.
Predsjednik žirija za dodjelu nagrada;
Akademik, Boško Kućanski, Sarajevo
